Dječija stomatologija vodi brigu o zdravlju usta i zuba djece od rođenja pa do njihove 18. godine. U tom periodu se odigravaju najvažnije faze razvoja djeteta. Samim tim taj period obilježava i mnogobrojne promjene u predjelu usta i lica. Dječiji stomatolog, pored dobrog stručnog znanja, mora dobro poznavati i psihofizičke karakteristike djeteta. Tako, na primjer, stomatolog ne može očekivati od male djece da će ona razumjeti i prihvatiti neku intervenciju, pa samim tim i ne može očekivati njihovu saradnju. Zbog svega ovoga rad sa djecom je dosta specifičan i zahtijeva punu posvećenost kako stomatološkog tima sa jedne strane tako i roditelja sa druge.

Rad sa djecom zahtijeva mnogo strpljenja, veliki fizički i psihički napor kao i dosta ubeđivanja, veći “gubitak” vremena,koji često izgleda nekoristan ali je neophodan. Sam rad sa njima zavisi prije svega od njihovog uzrasta kao i od ponašanja. Stomatolog treba da razumije ličnost djeteta i da se prilagodi njegovoj ličnosti a ne obrnuto tj. da očekuje da se dijete prilagodi njemu.

U svom razvoju, djeca prolaze kroz 6 jasno odvojenih perioda vrlo dinamičnog razvoja, od kojih se svaki odlikuje određenim karakteristikama značajnim za rad stomatologa:

Period novorođenčeta – traje od rođenja pa do kraja prvog mjeseca života. Djeca ovog uzrasta su rijetko pacijenti stomatologa osim ukoliko se ne otkriju neke urođene mane, kao što su rascjepi usne, nepca i sl.

Period dojenčeta – traje od napunjenog mjeseca pa do kraja 1. godine života djeteta. U ovom periodu dijete je potpuno zavisno od majke. Tada je najbitnije omogućiti djetetu prirodan način ishrane (dojenje) i to najmanje u prvih 6 mjeseci. Sredinom prve godine dolazi do nicanja prvih mliječnih zuba što zahtijeva preduzimanje mjera za njihovo očuvanje. Takođe se u ovom periodu mogu razviti loše navike, kao što su sisanje palca.

Period malog djeteta – traje od kraja prve pa do treće godine života. U ovom periodu se kompletiraju mliječni zubi. Rad sa ovom djecom je težak i u ordinaciji je uvijek neophodno prisustvo jednog roditelja. Neophodno je da se dobro upoznaju sa ambijentom u ordinaciji (da se prošetaju po ordinaciji, da se provozaju na stolici i sl.). Nepisano je pravilo da se prva posjeta obavi bez intervencija, a ukoliko su neophodne da budu što bezbolnije, radi sticanja povjerenja djeteta.

Period predškolskog djeteta – traje od 3. godine pa do polaska djeteta u školu. U ovom periodu djeca se osamostaljuju, imaju bolju komunikaciju sa okolinom i pogodnija su za saradnju. Veoma su radoznala, zapitkuju, pažljivo slušaju objašnjenja i uputstva ljekara, interesuje ih sve u ordinaciji. Kao i kod male djece prva ili prve posjete treba da su prijatne čiji je osnovni cilj sticanje povjerenja između djeteta-pacijenta i stomatologa. Ovdje roditelji imaju veoma važnu ulogu u pripremi pacijenta. Bilo bi poželjno da se ta, prva posjeta, obavi i prije nego što se jave problemi tj. kada je neophodna stomatološka intervencija. Prisustvo roditelja je poželjno ali ne i obavezno.

Period školskog djeteta – traje od trenutka polaska djeteta u (osnovnu) školu pa sve do njenog završetka. U ovom periodu djeca shvataju značaj zdravlja i mjera koje im se predlažu za očuvanje zdravlja, svjesni su važnosti i neophodnosti stomatološkog tretmana pa prihvataju saradnju sa stomatologom. Bolje podnose intervencije, čak i bolne, mogu duže čekati, posebno ako su u grupi. Prisustvo roditelja u ordinaciji je dozvoljeno ali nije neophodno.

Period adolescencije – predstavlja period od 11. pa do 15. godine života djeteta. U ovom periodu dolazi do značajnih psihofizičkih promjena. Djeca u ovom uzrastu uglavnom dobro prihvataju saradnju sa stomatologom mada može doći i do negativnih reakcija (loša higijena, loše navike u vidu pušenja, alkohola i sl.).

Prva posjeta djeteta stomatologu se treba obaviti prije pojave bolnih stanja. Na taj način se izbjegava mogućnost stvaranja straha kod djeteta od stomatologa, čime se omogućava mnogo bolja saradnja djeteta a samim tim i bolja prevencija bolesti usta i zuba.

Prva posjeta djeteta stomatološkoj ambulanti treba da bude dobra osnova za postizanje buduće dobre saradnje čime će seizbjegnuti stvaranje straha od stomatologa. Ona treba da bude tako isplanirana i izvedena da bude jedno prijatno iskustvo za samo dijete. Tada će dijete imati priliku da se upozna sa, njemu nepoznatom, sredinom i razbije eventualne predrasude koje djeca obično imaju za stomatologe. Naravno, ako dijete dolazi sa bolom ili nekim drugim akutnim stanjem, prva posjeta se mora modifikovati tj. mora se ukazati prva pomoć. Upravo zbog toga velika odgovornost leži na roditeljima da omoguće prvi kontakt djeteta sa stomatologom prije pojave bolnih stanja.

U pripremi prve posjete, kao što je već rečeno, značajno mjesto zauzimaju i sami roditelji. Priprema djeteta za stomatologa počinje od ranih dana, nevezano za samu prvu posjetu. Roditelji bi trebalo da su u kontaktu sa stomatologom još od prve godine, prije izbijanja prvih zuba. Na taj način stomatolog će biti upoznat sa stanjem oralnog zdravlja i moći će davati savjete o eventualnim preventivnim postupcima koji su neophodni za očuvanje zdravlja usta i zuba. Roditelji trebaju imati na umu da ispred djeteta nikada ne treba pričati u negativnom kontekstu o zdrastvenim ustanovama a posebno ne smiju zastrašivati djecu injekcijama, vađenjem zuba i sl. Djeca ove priče znaju da preuveličavaju zbog čega se kod njih stvara strah (fobija) od stomatologa.

Proces nicanja zuba predstavlja jedan dosta složen proces koji se sastoji iz više faza. Usled dejstva raznih faktora (genetski, lokalni, opšti) dolazi u nekim slučajevima i do poremećaja ovog procesa, što dovodi do nepravilnosti u nicanju zuba. Od opštih faktora nastanak nepravilnosti mogu izazvati neka oboljenja koja se javljaju u toku trudnoće (dijabetes, rubeola itd.) kao i neka opšta oboljenja djeteta (rahitis, razne infekcije, alergije itd.), dugotrajno unošenje nekih lijekova (tetraciklini) i hemikalnija (alkohol). Od lokalnih faktora to su trauma, infekcije, zračenja itd. Sve nepravilnosti u nicanju možemo podijeliti na nepravilnosti: nicanja, broja, veličine, oblika, položaja, boje i strukture. Od svih ovih poremećaja ovdje će biti nešto više riječi o poremećajima nicanja zuba.

Nicanje zuba predstavlja fiziološki proces koji se normalno odvija bez poremećaja. Međutim, pod uticajem gore nevedenih faktora može doći do poremećaja. Postoji širok vremenski raspon u nicanju zuba, kako mliječnih tako i stalnih. Upravo zbog tih bioloških varijacija veoma teško odrediti šta je normalno vrijeme nicanja. Patološkim se smatra sve ono što odstupa od prosječnog vremena nicanja zuba. Opšti poremećaji pri nicanju zuba – dugo se smatralo da nicanje zuba može da dovede do gušobolje, povećanja tjelesne temperature, proliva pa čak i konvulzija. Međutim, brojna istraživanja pokazala su da nicanje zuba ne dovodi do ovakvih poremećaja.

Kako nicanje zuba predstavlja normalan proces, povezivanje sa povećanjem tjelesne temeprature ili drugim sistemskim smetnjama, nije opravdano. 

Lokalni poremećaji pri nicanju zuba – se javljaju na samom mjestu nicanja zuba i relativno su česti.

Teško izbijanje zuba (dentitio difficilis) se uglavnom javlja pri nicanju prvih stalnih molara, i to u vidu perikoronitisa tj. zapaljenja rubova otvora kroz koji zub izbija. Gingiva oko zuba je crvena i otečena. Infekcija je praćena povećanom temperaturom, jakim bolovim, otokom žlijezdi i trizmusom (nemogućnost otvaranja usta). Terapija je konzervativna (antibiotici) i hirurška.

Eruptivni hematom ili “eruptivna cista” predstavlja cističnu tovrevinu koja se može javiti na mjestu pojave mliječnih zuba, nekoliko nedelja prije pojave zuba. Ova “cista” je ispunjena seroznim bistrim sadržajem. Terapija nije potrebna jer se ubrzo nakon izbijanja zuba cista povlači.

Prerano nicanje zuba (dentitio praecox) – najčešće nastaje ili usled hormonskog nadražaja ili zbog površne lokacije zubnih klica iz kojih nastaju zubi.

Ako se mliječni zubi pojave u ustima prije TREĆEG mjeseca smatraju se prerano izniklim.

Prerano iznikli zubi se ljuljaju, jer im je razvitak korijena tek počeo, tako se ne smiju vaditi iz svog mjesta. Od svih zuba najčešće su prerano iznikli donji mliječni centralni sjekutići. Vađenje prerano niklih zuba je KONTRAINDIKOVANO.

Prerano nicanje stalnih zuba uglavnom prati prerano nicanje mliječnih. 

Zakašnjelo nicanje zuba (dentitio tarda) – se češće javlja od preranog nicanja zuba. Kao i kod preranog nicanja, zakasnelo nicanje može biti prouzrokovano lokalnim i opštim faktorima.

Ukoliko se 6 mjeseci poslije normalnog vremena nicanja zub ne pojavi u usnoj duplji, smatra se da se radi o zakašnjelom nicanju.

Od lokalnih faktora mogu biti ciste i tumori koji se mogu naći na putu nicanja zuba. Od opštih to su disfunkcije endokrinog sistema, neuhranjenost kao i mnogi sindromi. Zakašnjelo nicanje mliječnih zuba obično je praćeno i zakašnjelim nicanjem stalnih zuba.

Poremećaji u toku resorpcije korijenova mliječnih zuba – se ispoljavaju u nepotpunoj ili nepravilnoj resorpciji cijelog ili djelova korijena, perzistencijom i ankilozom zuba. – dešava se da se mliječni korijenovi ne resorbuju u potpunosti, iako su zubi zamjenici iznikli. Ovo se najčešće dešava kod mliječnih molara koji imaju jako raširene korijene tako da djelovi korijena ostaju neresorbovani.

Perzistencija mliječnih zubaoznačava pojavu zadržavanja mliječnog zuba u zubnom nizu i nakon njegove normalne smjene. Razlog ovome najčešće je zakasnelo nicanje zuba zamjenika ili izostanak klice istog. Najčešće perzistiraju donji centralni sjekutići kao i drugi mliječni molari. Postupak sa ovim zubima je individualan i zavisi prije svega od etiologije nastanka poremećaja.

Ankiloza zuba označava pojavu srašćivanja korijenova zuba sa koštanim tkivom. Najčešći uzrok ovoj pojavi jeste trauma ili lokalno zapaljenje. Ankiloza se najčešće javlja kod mliječnih molara. Ovakav zub je obično ispod nivoa ostalih zuba.

Karijes mliječnih zuba se najčešće javlja neposredno poslije nicanja prvih zuba i to zbog lošeg održavanja higijene, neobaviještenosti roditelja o značaju mliječnih zuba kao i o mogućnostima za njihovu prvenciju. Karijes najčešće zahvata veći broj zuba i veoma brzo se širi. Prema nekim istraživanjima iz 1998. godine 33% djece već u trećoj godini života ima jedan ili više karijesnih mliječnih zuba. Karijesom su najčešće zahvaćeni donji i gornji mliječni molari pa zatim gornji sjekutići. Terapija karijesa mliječnih zuba ima svoje specifičnosti koje proizilaze iz anatomske strukture samih mliječnih zuba. Međuim najveći problem u sanaciji ovih karijesa leži u skučenom radnom prostoru (mala usta) kao i izraženo lučenje pljuvačke i veoma pokretan jezik. Takođe, veliki problem predstavlja i činjenica da djeca mlađa od 6 godina ne mogu da shvate značaj stomatološke intervencije.

Najbolji način da intervencija bude uspješna jeste da ona bude bezbolna. Takođe, kad kod je to moguće, treba se ispoštovati princip postepenosti tj. u prvoj posjeti djetetu ne treba ništa raditi a zatim ga preko lakih intervencija “uvesti” u složenije. Na ovaj način će se pridobiti povjerenje djeteta čime će se umnogome olakšati rad stomatologa.

U radu sa djecom, od materijala koji se koriste za ispune (plombe) veliki značaj zauzimaju glas-jonomer cementi. Ovi materijali se hemijski vežu za trvda zubna tkiva i na taj način omogućavaju manje uklanjanje gleđi i dentina. Druga, veoma važna, osobina ovih materijala jeste otpuštanje fluorida koji sprečavaju nastanak sekudarnog karijesa.

Cirkularni karijes se karakteriše veoma ranom pojavom, odmah nakon nicanja zuba. On daje veoma karakterističnu kliničku sliku. Veoma brzo po nicanju prednjih gornjih zuba dolazi do stvaranja zelenkastih naslaga ispod kojih se može uočiti kredasta boja demineralizovane gleđi. Ubrzo nakon toga dolazi do stvaranja karijesa. Oni se spajaju i formiraju kružni karijes oko krune zuba (zbog čega je i nazvan cirkularni karijes). Ovakav karijes podminira krunicu što može dovesti do njenog loma.

Najčešće zahvaćeni zubi su gornji mliječni sjekutići a zatim gornji i donji mliječni molari. Lokalizacija cirkularnog karijesa je specifična. On se pojavljuje na mjestima koja su otporna na pojavu uobičajenog karijesa. To je najčešće vratna trećina krunice zuba (trećina zuba uz gingivu). Cirkularni karijes se veoma brzo širi, zahvatajući velike površine zuba. Karijes brzo zahvata i dentin pa krunica bude brzo razorena. Sve se ovo dešava bez subjektivnih simptoma.

Etiologija cirkularnog karijesa je mnogostruka. Tu se prije svega podrazumijevaju tri preduslova koji se moraju ispuniti da bi došlo do nastanka cirkularnog karijesa:

Faktor domaćina – i to prije svega kvalitet gleđi mliječnih zuba. Vratni dio gleđi svih zuba (gdje i nastaje cirkularni karijes) se stvara poslije rođenja, kada su uslovi za to mnogo nepovoljniji u odnosu na period prije rođenja (adaptacija na novu sredinu, ishrana, razna oboljenja itd.). Drugi odlučujući faktor jeste pljuvačka. Zapravo, lučenje pljuvačke, koja ima zaštitnu ulogu, se smanjuje u snu (a bebe najveći dio dana provode spavajući).

Način ishrane – igra takođe veoma važnu ulogu u nastanku ove vrste karijesa. U ovom periodu ishrana se sastoji uglavnom od kašaste i meke hrane, koja je najčešće vještački zaslađena. Pored toga, obroci su česti, kako danju tako i noći. U ovom periodu se stvaraju loše navike, pogotovo navika da se dijete uspavljuje sa cuclom (koja se premaže medom) ili bočicom (koja najčešće sadrži zaslađeni sok). Tada se omogućava da zaslađeni napitak negativno djeluje na zube tokom dugog vremenskog perioda (čitava noć). Zbog ovoga se cirkularni karijes i označava kao “baby bottle sindrom”.

Održavanje oralne higijene – loše održavanje oralne higijene omogućava dugotrajno štetno dejstvo hrane na zube, što dovodi do nastanka cirkularnog karijesa. Upravo zbog toga oralna higijena treba da se uvede u što ranijem uzrastu, kako zbog prevencije karijesa tako i zbog sticanja dobrih navika.

Terapija 

Terapija cirkularnog karijesa je kompleksna i njen osnovni cilj je da se uspori brzi tok i napredak karijesa a samim tim da se spriječi nastanak komplikacija (prerani gubitak mliječnih zuba).

Terapija se sastoji iz:

  • dijagnoze,
  • odstranjivanja uzroka,
  • primjene fluorida,
  • konzervativne terapije,
  • vađenja zuba koji se ne mogu izliječiti i
  • protetske rehabilitacije

Dijagnoza tj. rano otkrivanje ove vrste karijesa predstavlja najvažniji faktor u prognozi mliječnih zuba. Ukoliko se roditelji jave u ranom stadijumu onda su i šanse za efikasno liječenje velike.

Odstranjivanje uzroka podrazumijeva prije svega uklanjanje loših navika i promjene režima ishrane. Ovaj dio terapije zadaje najveće probleme jer je teško ubijediti roditelje o neophodnosti tih promjena. Ukoliko roditelji nisu spremni da sarađuju onda uspjeh terapije može biti polovičan ili nikakav. Ovim mjerama se uklanjaju uzroci koji su doveli do nastanka uslova za brzi razvoj karijesa. To su najčešće loše navike, kao što su upotreba flašice sa zaslađenim sadržajem ili cucle koja je premazana slatkim premazom (med, džem i sl.). Ove navike se MORAJU ukloniti. Od posebnog značaj je i redovna higijena usta i zuba, koja se mora početi od malih nogu.

Primjena fluorida je obavezna kod djece kod koje je ustanovljen cirkularni karijes. Ova mjera ima za cilj usporavanje brzog toka bolesti i spriječi nastanak drugih karijesa. Fluoridi se mogu unositi sistemski, kada je potrebno zaštititi zube koji još nisu nikli, i lokalno, kada se štite zubi koji su već ili nisu još zahvaćeni cirkularnim karijesom.

Konzervativna terapija cirkularnog karijesa se u suštini ne razlikuje od terapije bilo koje druge vrste karijesa, ali je znatno teža. Karijesne površine su velike i dosta je teško omogućiti dugotrajnost plombi a da se ne ugrozi vitalitet zuba. Zbog toga je materijal izbora za ove plombe glas-jonomer cement. Pored velike moći vezivanja za zubna tkiva, ovi materijali su pogodni i zbog toga što otpuštaju fluoride.

Vađenje zuba koji se ne mogu izliječiti predstavlja odraz nesaradnje djeteta zbog čega je najčešće i samo liječenje nemoguće. Zbog toga se većina pulpitičnih i gangrenoznih zuba vadi.

Protetska rehabilitacija se uvijek radi poslije završene konzervativne terapije. Ono prije svega podrazumijeva izradu pokretnih protetskih nadoknada (proteza). Ove proteze se ne smiju raditi u uzrastu do tri godine. Osnovna uloga ovih proteza jeste pravilno postavljanje ostalih mliječnih zuba kao i čuvanje prostora za postavku stalnih zuba.

  • Redovne kontrole su najbolji način za prevenciju cirkularnog karijesa
  • Štetne navike kao što je “zaslađivanje” cucle medom treba izbjegavati pod svaku cijenu
  • Lokalna upotreba fluorida ima važnu ulogu u zaustavljanju cirkularnog karijesa